Izložba predstavlja izbor mozaika, nastalih na temelju kulturne baštine Ljubljane i njenih karakterističnih arhitektonskih ornamenata. Djela su stvorena kako za vidne tako i za slijepe i slabovidne posjetitelje, jer nude mogućnost doživljavanja umjetnosti kroz vid i dodir, teksture i materijal.
Izhodište kreativnog procesa bili su uzorci ljubljanskih fasada, kao što ih nalazimo u djelima arhitekata slovenske arhitekture ranog 20. stoljeća: Maksa Fabianija, Ivana Vurnika i Jožeta Plečnika. U mozaicima se isprepliću Fabianijevi cvjetni ornamenti Krisperove kuće, prikazani su geometrijski motivi Vurnikove kuće, nekadašnje Zadružne banke i Sokolske kuće Tabor. Plečnikovi uzorci odražavaju se u njegovim karakterističnim ritmičkim strukturama fasade stolarije na Žalah te u ornamentu grafičkog oblikovanja, predstavljenog na izložbi „Forma perennis“.
Autorica je arhitektonske motive prenijela u taktilni oblik korištenjem kamena, keramike i stakla različitih oblika, veličina, boja i tekstura. Nastali su reljefni mozaici koji posjetitelje pozivaju na dodir i istraživanje njihovih površina. Osim izravnih interpretacija arhitektonskih i grafičkih uzoraka, izložba uključuje i apstraktnija djela, u kojima su oblici i kompozicije izraz autorice osobnog odgovora na arhitekturu – njezinu geometriju, ritam i materijalnost.
Izložba otvara prostor za drugačiji pogled na kulturnu baštinu, koja je često nedostupna na dodir i stoga je slijepima i slabovidnima obično nedostupna. Mozaici omogućuju da je osjetimo rukama, upoznamo njezinu strukturu te se s njom povežemo kroz izravno, senzorno iskustvo.
