Djela iz ciklusa Requiem za more oblikovana su kao reljefi na slikarskom platnu. Govore o moru kao prostoru sjećanja i opomene, ali i o potrebi za novim oblicima osjetilne percepcije i empatije, čime učvršćuju povezanost između pojavnosti fizičkog svijeta i doživljavanja našeg unutarnjeg svijeta.
Fragmenti plastičnih boca preoblikovani su u organske oblike koji podsjećaju na stilizirane koralne strukture, morske alge ili fosilizirane ostatke morskog dna. Otpali materijal, izvučen iz konteksta zagađenja, preobražen je u ritmične plohe i naglašene teksture koje pozivaju na taktilno istraživanje. Time dobiva novu simboličku, estetsku i društvenu konotaciju te otvara prostor za kritičko razmišljanje o društvu i njegovom djelovanju danas.
Kompozicijski radovi temelje se na kontrastu tamnoplave pozadine – metafore morskih dubina – i fluorescentnih tonova koji pod UV svjetlom trepere poput bioluminiscentnih organizama. Zbog svoje intenzivnosti privlače pažnju i upozoravaju, a istovremeno simboliziraju snažnu emocionalnu preobrazbu. Sjajne linije i plohe stvaraju dinamiku između tame i svjetlosti te otvaraju prostor dijaloga između prisutnog i odsutnog, života i njegovog nestanka. Fluorescentna boja naglašava krhkost i prolaznost mora, a reljefna površina sugerira njegovu materijalnost i višeslojnost.
Korištenjem plastike – jednog od najozbiljnijih suvremenih zagađivača mora – umjetnica upozorava na hitan ekološki problem, prijetnju pretvarajući u umjetnički znak. Likovni jezik omogućuje izravnu, univerzalnu komunikaciju, oslobođenu verbalnog izraza i zasnovanu na osjetilnom doživljaju pojedinca. Autorica spaja apstrakciju i sugestiju: oblike dovoljno otvara da u njima možemo prepoznati brojne fragmente mora, ali ih istovremeno zadržava kao autonomne, likovno snažne strukture.
U zamračenom galerijskom prostoru svi posjetitelji suočeni su s iskustvom ograničenog vida, što ih približava percepciji slabovidnih osoba, koje djelo mogu doživjeti i taktilno. Kao taktilno-vizualni objekti, djela djeluju na više razina percepcije – od estetske do senzorne i simbolične. Tema prostora dodatno naglašava dramatičnost izloženih djela i uranja gledatelja u iskustvo mora, koje je istovremeno privlačno i ugroženo. Podsjeća da je more, nekada nositelj i ključni faktor ljudskog života, zbog ljudskog djelovanja postalo iscrpljen ekosustav. Ujedno poziva posjetitelja na razmišljanje i nastojanje za smanjenjem zagađenja mora, kao izraz zahvalnosti za njegovu veličinu i značaj za ljudski život.
Ambientalna glazba Requiem za more skladatelja Srđana Berdovića dodatno produbljuje publiku u meditativnu atmosferu te stvara sinestetičko iskustvo, u kojem se vizualno, taktilno i zvučno spaja u jedinstvenu cjelinu.
Ovaj suvremeni rekviem je počast moru koje nestaje pred našim očima, i opomena na odgovornost koju nosimo za njegovu budućnost – jer pamti svaki trag koji mu svojim djelovanjem ostavlja čovjek.
mr. art Jasmina Runje
AUTORSKA GLAZBA:
Autor glazbe je Srđan Berdović, skladatelj i gitarist, koji je magistrirao iz klasične gitare i kompozicije na Mannes School of Music – The New School for Music u New Yorku. Njegova skladba Requiem za more, prožeta meditativnim i elegičnim raspoloženjem, dopunjuje vizualnu plast instalacije i gradi sugestivan zvučni prostor sjećanja i opomene.
Djelo je izvedeno na San Francisco Conservatory of Music u interpretaciji priznate japanske multiperkusionistice Haruke Fujii, članice s Grammyjem nagrađenog ansambla Silkroad.
Studirala je na Tokyo National University, Juilliard School i Mannes College of Music u New Yorku. Danas predaje na San Francisco Conservatory of Music te djeluje kao Associate Artistic Director u ansamblu Silkroad.
